063 88 13 548 psihoterapija@budiok.com

Obećali ste sebi da se više nećete svađati oko istih stvari, međutim, posle nekog vremena opet je došlo do iste svađe. To znači da je vreme da se svađate bolje.

Svađe nisu nužno loša stvar, ali određena granica ne bi trebalo da se pređe. Da biste to mogli da učinite, važno je da uvažite kako se druga strana oseća i poštujete činjenicu da njegov ili njen doživljaj iste situacije može da bude drugačiji.

Sadržaj vaših svađa je manje važan od forme, jer ljudi se zapravo retko svađaju oko novca, oko toga ko razvozi decu na njihove aktivnosti ili obavlja kućne poslove. Ono oko čega se zaista svađate je nedostatak ljubavi, poštovanja ili uticaja u odnosu, ili neka kombinacija ta tri.

Četiri forme svađe koje treba izbegavati

Česta dinamika koja se sreće je ona kada tražite dokaze koji potvrđuju vaše uverenje i otpisujete one koji su u suprotnosti: „Juče me namerno nisi nazvao zato što ti nije stalo do mene.“ Čak i ako se osoba izvini i kaže da nije shvatila da ćete se zbog njenog nejavljanja osećati loše, vi i dalje želite da dokažete da ne govori istinu. Ova vrsta zablude se zove pristrasno potvrđivanje. Njena funkcija je u tome što nam obezbeđuje red i smisao u našem referentnom okviru, a mi bismo radije imali iracionalan red i smisao nego nika

Druga vrsta dinamike se zove teorija negativne atribucije. Ako ja tebe tretiram loše, to je zato što imam loš dan. Ali ako ti mene tretiraš loše, to je zato što si pokvarena osoba. Dakle, moje ponašanje je određeno situacionim okolnostima, a tvoje je odraz lošeg karaktera.

Treća, takođe, vrlo zastupljena dinamika zove se krug negativne eskalacije: tendecija da kod druge osobe provociramo neželjeno ponašanje, da bismo je onda optužili zato što se ponaša tako. Na primer, nećete da ućutite sve dok osoba ne počne da viče na vas, a onda je optužite da se uvek dere na vas i da je gruba. Ima nešto u predvidivosti ove dinamike koja nam osigurava izvesnost, makar i poražavajuću, suprotnu od one koju priželjkujemo.

I poslednja, kada krenete da se svađate oko toga zašto vam suprug nije skuvao čaj, već samo sebi, i završite svađajući se oko toliko stvari da više ni ne znate zbog čega se svađate: „Ono kada nisi primetio moju novu frizuru, i šta mi je tvoja mama rekla pre 17 godina…“ To je kao kada biste danima ređali prljave sudove u sudoperu (kitchen sinking). Mnogo posla odjednom, i odakle krenuti sa spremanjem, zar ne?

Ni jedna od ovih dinamika nije produktivna zato što vodi istim starim svađama. Osim toga, kada okrivljujemo svog partnera, prijatelje ili kolege zbog eskalacije svađe, propuštamo da vidimo koliko joj i sami doprinosimo.

Velike greške koje pravimo

Većina ljudi misli da je ono što kažu u konfliktu apsolutna istina, pre nego odraz njihovih osećanja koja su reakcija na datu situaciju. Ako se osećam tako, to mora biti istina. Ako osećam da ti nije stalo do mene, to znači da ti zaista nije stalo do mene.

Upotreba reči „uvek“ i „nikad“, takođe, doprinosi tome da svađe postanu gorke i burne: „Ja uvek sve radim/Ti mi nikada ne pomažeš.“ Ako na takav način razgovarate sa drugom osobom, ne ostavljate joj drugu opciju osim da pokuša da dokaže da niste u pravu, da vas ignoriše ili da se brani od vaših napada i uvreda. Šta joj preostaje? Upravo ste izneli činjenicu da je užasna osoba. Niko ne voli kritike na biće, odnosno da ga drugi definiše kao lošu ili bezvrednu osobu.

Neprekidno kritikovanje je još jedna velika greška – kada nekog toliko kritikujete da počne da se oseća kao da je nesposoban da bilo šta uradi ispravno. Na ovaj način se stvara prezir, a prezir ubija odnos. Iza potrebe da kritikujete drugu osobu se, u stvari, nalazi želja. Kada kažete: „Ti nikada ne pereš sudove“, zapravo želite da kažete: „Volela bih da ih pereš češće.“ Međutim, otvoreno izražavanje želje vas čini vulnerabilnim – ako direktno zatražim ono što želim i ti to ne uradiš, misliću da ti nisam važna.

Empatija nasuprot otpisivanju

Svađe ne mogu biti izbegnute u potpunosti, ali definitivno postoji način da se posvađamo, a da se pri tome ne udaljimo emocionalno i završimo u ćorsokaku, bez obzira o čemu se radi.

Ako se stalno svađate oko istih stvari, probajte da sagledate kako se druga strana oseća i da joj kažete šta čujete, umesto da samo reagujete, odbrambeno ili napadački. Istraživanja pokazuju da kada se raspravljamo, u stanju smo da ponovimo samo ono što smo čuli u poslednjih 10 sekundi. Nakon toga počinjemo da negiramo (poričemo) ili prestajemo da slušamo.  A važno je da reflektujemo ono što smo čuli kako bi druga strana znala da smo je razumeli. Ljudi žele da se osete važno i da osete da partner poštuje njihova osećanja.

Takođe, možete koristiti formulu „XYZ izjava“ Johna Gottmana:

Kada se ponašaš X u situaciji Y, osećam se Z.

„Kada radiš prekovremeno/izlaziš sa prijateljima, osećam se zanemareno.“ (umesto „Ti nikad ne misliš na mene, već samo na svoj posao/prijatelje“)

Na taj način ne optužujete drugu osobu za njene postupke, već samo iznosite kako se osećate.

Njen odgovor može da bude: „Kada sagledam stvari iz tvoje perspektive, mogu da razumem zašto se osećaš zanemareno. Ali to nikako nije bila moja namera.“ (umesto „Ne pričaj gluposti, nije istina da ne želim da provodim vreme sa tobom.“)

Na taj način ste objasnili svoje ponašanje i istovremeno uvažili mogućnost da druga osoba potpuno drugačije od vas doživljava istu situaciju.

Izvor: https://estherperel.com/blog/how-to-fix-the-fights-youre-sick-of-having